Dvorac Erdody u Kerestincu je renesansno – barokni kaštel koji je sagradila grofovska obitelj Erdödy.
Dvorac Erdödy u Kerestincu
Dvorac Kerestinec smješten je u ravničarskom dijelu, na krajnjem rubu naselja Kerestinec, uz potoke Srebrnjak (u povijesnim izvorima se kao naziv potoka spominje Bernica) i Korenjak.
Sa sjeverne strane, preko jarka koji okružuje povišeni plato na kojem se nalazi dvorac, do glavnog ulaza u dvorac vodio je most s lancima. Jarak oko dvorca nekada se punio vodom iz obližnjih potoka.
Terenskim i arhivskim istraživanjem današnjeg dvorca utvrđeni su najstariji dijelovi renesansnog kaštela iz 16. stoljeća. Najstariji utvrđeni građevinski sloj dvorca potječe najvjerojatnije iz prve polovice 16. stoljeća, kada se u povijesnim izvorima (oko 1560. godine) spominje kurija o kojoj se brinu nećaci zagrebačkog kanonika Jurja Herešinca, a potom je zabilježena kupoprodaja posjeda u Kerestincu između Petra II. Erdödya i Petra Herešinca, kojom posjed i zatečena kurija prelaze u vlasništvo obitelji Erdödy (i u čijem će vlasništvu ostati do 1852. godine). Navedeni, najstariji dio strukture današnjeg dvorca predstavljaju vanjski zidovi sjevernog i zapadnog krila dvorca.
Nakon kupnje posjeda s kurijom (oko 1560. godine), Petar II. Erdödy započinje s izgradnjom kaštela s obrambenim kulama, čiju gradnju će dovršiti njegov sin Petar III. Erdödy. Radovi na izgradnji su se protegli kroz nekoliko desetljeća, iako se u povijesnim izvorima spominje da je kaštel izgrađen oko 1575. godine (Baltazar Adam Krčelić), dok Emilij Laszowski bilježi spominjanje „castelluma Kerestinecz“ 1578. godine. Utjecaj na brzinu izgradnje imali su i seljački nemiri oko 1573. godine, kao i brojni turski napadi – u srpnju 1592. godine zabilježeno je da je Petar III. Erdödy uspješno obranio kaštel od turskog napada, kada su poharane gospoštije Okić, Kerestinec, Jastrebarsko i Samobor.
Po zapisima iz Hrvatskog sabora, za vrijeme turske opasnosti, bilježi se održavanje sjednica Hrvatske kraljevinske konferencije, kao posebnog saborskog tijela, upravo u dvorcu u Kerestincu.
Dvorac Kerestinec kategorizira se kao renesansni nizinski kaštel, dominantno obrambenog karaktera. Na temelju katastarske karte iz 1862. godine te fotografija nastalih nakon potresa 1880. godine vidljivo je kako je kaštel imao oblik zatvorenog četverokuta s četiri ugaone kule.
U 18. stoljeću, nestankom turske opasnosti, dolazi do barokizacije i osuvremenjivanja dvorca u Kerestincu, čime on ostaje zatvoreni četverokut s kulama i glavnim ulazom izvan centralne osi sjevernog pročelja. U sklopu barokizacije, u okviru južnog krila dvorca izgrađena je 1735. godine kapela posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Navještenja, a koju je blagoslovio biskup Branjug. Sjeverno od dvorca, istočno od jezera (ribnjaka) formiran je perivoj, a zapadno su izgrađene gospodarske zgrade.
U 19. stoljeću dvorac najprije prelazi u vlasništvo obitelji Pallavicini, a potkraj stoljeća u vlasništvo Franje Aurela pl. Türka. Obitelj Erdödy morala je, zbog financijskih razloga, imanje i dvorac prodati sudskim putem 1852. godine. Nakon potresa 1880. godine, obitelj Pallavicini prodaje dvorac karlovačkoj obitelji Türk, koja poduzima velike zahvate obnove dvorca – obnavlja se sjeverno pročelje, uklanjaju dvije južne kule te dokida drugi kat sjevernog i zapadnog krila dvorca.
Za vrijeme Prvog svjetskog rada dvorac je u vlasništvu obitelj Hafner, potom obitelji Vošnjak, a 1922. dvorac je kupio posljednji hrvatski ban iz austrougarskog razdoblja Antun pl. Mihalović.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata dvorac je služio kao ustaški sabirni logor u kojem su bili zatočeni brojni intelektualci toga doba poput Otokara Keršovanija, Ognjena Price i Augusta Cesarca.
